Sura 27:54-58 svi proroci primili istu knjigu?
Sura 6:83-90 svi proroci primili istu knjigu
58. Jesu li svi proroci primili istu knjigu?
Sura 6:74-90 predstavlja niz činjeničnih grešaka, logičkih kontradikcija i drugih problema. Prvi dio (74-82) pripovijeda kako je Abraham postao vjernik. Glavna tema drugog dijela (83-90) je ta da je Allah dao Abrahamu pravedno potomstvo, od kojih su mnogi bili proroci. Predstavlja listu od 17. imena potomaka o kojima su izrečene određene izjave.
U ovom članku želim naglasiti daljnje pogrešne tvrdnje koje je iznio autor Kur'ana u drugom dijelu poruke, evo ga tekst:
Sura 6:83 „I to je dokaz Naš kojeg smo dali Ibrahimu protiv naroda njegovog. Uzdižemo stepenima koga hoćemo. Uistinu! Gospodar tvoj je Mudri, Znalac.
6:84 I podarili smo mu Ishaka i Jakuba; svakojeg smo uputili; i Nuha smo uputili ranije; i iz potomstva njegovog Dawuda i Sulejmana i Ejjuba i Jusufa i Musaa i Haruna - a tako nagrađujemo dobročinitelje -
6:85 I Zekerijjaa i Jahjaa i Isaa i Iljasa - svaki je od dobrih -
6:86 I Ismaila i El’jesea i Junusa i Luta - svakojeg smo odlikovali nad svjetovima -
6:87 I od očeva njihovih i potomaka njihovih i braće njihove. I odabrali smo ih i uputili ih putu pravom.
6:88 To je Uputa Allahova, upućuje njome koga hoće od robova Svojih. A da su pridruživali, sigurno bi im propalo šta su radili.
6:89 To su oni kojima smo dali Knjigu i sud i vjerovjesništvo. Pa ako takvi ne vjeruju u nju, pa doista ćemo je povjeriti ljudima koji neće u nju biti nevjernici.
6:90 To su oni koje je uputio Allah. Zato slijedi uputu njihovu! Reci: “Ne tražim od vas za nju nagradu. To je samo Opomena svjetovima.” (Mlivo)
Nema sumnje da se izjava „To su oni kojima smo Mi knjige (al-kitab) i mudrost dali“ (6:89) odnosi na listu imena iz stihova 83-86. Ta izjava predstavlja ozbiljne probleme za kredibilitet Kur'ana jer je ta tvrdnja pogrešna, i pogrešna je zbog mnogo razloga.
Sumiranje problema:
1. Tvrdi se da su svi proroci primili „knjigu“ – tj. istu knjigu. Ta tvrdnja proturječi ne samo zdravom razumu, nego i brojnim drugim izjavama iz Kur'ana.
2. Većina nabrojanih ljudi nisu dobili nikakvu knjigu.
3. Neki od njih nisu čak niti bili proroci.
U ovom članku predstavit ću detaljnu diskusiju od te tri greške.
Prvi problem i očigledna greška je konačan članak. Kaže: 'Knjigu'. Kur'an ne kaže da su 'to bili ljudi kojima smo dali razne knjige' ili 'svakome od njih smo dali drugu knjigu' – tj. različite objave. Kur'an kaže 'al-kitab' – što znači da autor Kur'ana misli na samo jednu knjigu, jednu specifičnu knjigu zvanu 'Knjiga' – i tvrdnja je da su svi ti ljudi primili tu istu knjigu.
To je pogrešno i proturječi i Bibliji i Kur'anu. Gledajući u Bibliju, vidimo da je Mojsijeva Tora vrlo drugačija od Davidovih Psalama. Te dvije knjige nisu u konfliktu jedna s drugom. Jasno govore o istom Bogu, i njihova poruka se slaže, ali su te dvije knjige mnogo drugačije jedna od druge. Samo ih pročitajte. (Da spomenem jednu glavnu razliku: Tora se sastoji većnimo od povijesnot narativa i zakonskog teksta. Psalmi su kolekcija molitava)
Muslimani vjeruju da je Allah dao Mojsiju Toru, Psalme (Zebur) Davidu i Indžil (Evanđelje) Isusu, i te knjige imaju drugačija imena, jer su to drugačije knjige. Sljedeći sithovi iz Kur'ana također govore da su Tora i Indžil drugačiji:
Sura 5:46 „I poslali smo tragovima njihovim Isaa, sina Merjemina, potvrđujući ono ispred njega od Tewrata. I dali smo mu Indžil, u kojem je uputa i svjetlost i potvrda za ono prije njega od Tewrata, i uputa i pouka bogobojaznima. (Mlivo)
Sura 5:110 „Kad Allah rekne: “O Isa sine Merjemin! Sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj. Kad sam te ojačao Ruhul-kudusom, a govorio si s ljudima u bešici i sredovječan; i kad sam te poučio Knjizi i mudrosti i Tewratu i Indžilu; (Mlivo)
Isus je bio poučen Tori i Evanđelju, izraz koji ne bi imao smisla da su te dvije knjige identične. Ne kaže da je bio poučen Tori koja je također bila zvana i Evanđelje. Nego kaže Tora i Evanđelje, jer pretpostavlja da su to dvije različite knjige. Još više, Sura 5:46 tvrdi da je jedna od funkcija Evanđelja bila ta da potvrđuje učenje Tore.
Za ilustraciju, musliman mi može dati Kur'an i reći da je to prava poruka Božja. Kada bih ga ja tražio da mi donese dokaz koji potvrđuje da je Kur'an istina, ne bi bilo uvjerljivo kad bi mi on donio još jednu kopiju Kur'ana.
Prema Kur'anu, Tora i Evanđelje su različite knjige. To postaje očiglednije u drugom stihu gdje Isus govori:
Sura 3:50 „i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg - zato se Allaha bojte i mene slušajte“
To znači: iako, u principu, poruka Isusova (Evanđelje ili Indžil) je potvrda Tore, također ima i razlike. Neke stvari koje su bile zabranjene, sada su dopuštene. S toga, Indžil je drugačiji od Tore. To nije ista knjiga.
To utvrđuje logičku kontradikciju u Kur'anu. Sura 6:83-86 i 89 govori o tome da su Mojsije i Isus (i mnogi drugi proroci) primili „Knjigu“ – tj. istu knjigu. U drugu ruku, nekoliko drugih stihova Kur'ana svjedoči činjenici da su Tora i Evanđelje različite knjige.
Kur'an također izjavljuje:
Sura 3:93 „Svaka hrana je bila dozvoljena sinovima Israilovim, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego što je Tevrat objavljen bio. Reci: "Donesite Tevrat pa ga čitajte, ako istinu govorite!"
Imaju mnogi zakoni u Tori koji zabranjuju određenu hranu ljudima Izraela. Taj stih govori da takvi zakoni nisu postojali prije nego je dana Tora. To znači da ti zakoni nisu bili dio (navodnih) knjiga danih Noi, Abrahamu, Izaku i Jakovu. Tako je Tora drugačija od svih tih knjiga koje su dane prije Mojsijevog vremena.
Pozabavimo se s time dalje. Kakav bi bio sadržaj takve 'knjige' koja je zajednička svim prorocima? Ako je imala bilo kakve sličnosti Tori (ili čak Kur'anu), također bi sadržavala priče i učenja različitih proroka. Da li bi knjiga Noe sadržavala život i učenje Mojsijevo, uključujući Izlazak Izraela iz Egipta i pružajući Zakone na brdu Sinaj, tisuću godina prije tog događaja, u vrijeme kada narod Izraela nije čak ni postojao? Ili priču o Davidu i Solomonu, i Zahariji i Joni, i život i učenje Isusovo? Da li bi Noa primio knjigu koja bi sadržavala priče ljudi koji još nisu ni živjeli? Da li bi sadržavala dugačak dio o Josipovom životu (kao što je pronađeno u Tori i Kur'anu)?
Ima smisla da knjiga sadrži priče o prošlim prorocima, da bi vjernici naučili lekciju od toga kako je Bog djelovao sa ljudima u prošlosti. Biblija sadrži mnoga proročanstva, ali ne sadrži životne priče budućih vjernika na isti način kao i priče prošlih vjernika.
Zdrav razum zahtijeva da zaključimo da svi ti proroci koji su živjeli u razmaku većem od 2000 godina nisu mogli dobiti istu knjigu, kao što to 6:89 izjavljuje.
To nije kraj problema za taj redak Kur'ana. Čak i kad bi muslimani nekako zamaglili pitanje konačnog članka 'knjigu' – i pretvorili ga u 'mnogo različitih knjiga' – 'knjiga' za svaki od naroda navedenih u tim stihovima – i dalje se moraju riješiti sljedeće poteškoće.
Jednostavno ne postoji izvještaj da su Noa, Abraham, Izak, Jakov, Josip, Aron, Zaharija i Ivan, Jišmael ili Lot primili bilo kakvu knjigu. Svi ti ljudi su spomenuti u različitim knjigama Biblije, ali ti ljudi nisu primili nikakve knjige. Dodatan problem je i taj što Jišmael i Lot čak nisu bili ni proroci, oni nisu primili 'proroštvo' – što je još jedna pogrešna izjava iz 6:89.
Tvrdnja da su svi ti ljudi primili knjigu, i još da su svi primili istu knjigu je još jedna kontradikcija s Biblijom. Ali Kur'an nije u konfliktu samo s Biblijom, nego nema nikakvog spomena ni izvan Biblije da su Jišmael ili Lot ili Zaharija primili neke knjige, prije Muhameda takvog spomena nije bilo.
Moguće primjedbe muslimana
Neki muslimani će željeti reći da pošto Kur'an govori o tim knjigama, one su zasigurno postojale, ali su očigledno izgubljene. To što tih knjiga nema – ne znači da nisu nikada postojale.
Teško da je to kredibilna izjava. Takva teorija bi možda bila moguća ako bismo govorili o samo jednom ili dva proroka čije su knjige bile izgubljene, ali mi ovdje govorimo o mnogo knjiga – bez
obzira bile one identične ili različite. Kako su mogle sve nestati bez traga? Takav očajan pokušaj obrane učenja Kur'ana je uništen izjavom u istim stihovima o kojima se govori.
Kako mogu te knjige biti izgubljene? Ako ljudi kojima su knjige dane nisu bili zainteresirani u njih, ili su se možda protivili tim učenjima. Sura 6:89-90 – stihovi direktno nakon problematične tvrdnje o 'knjizi' kaže:
Sura 6:89 To su oni kojima smo dali Knjigu i sud i vjerovjesništvo. Pa ako takvi ne vjeruju u nju, pa doista ćemo je povjeriti ljudima koji neće u nju biti nevjernici.
6:90 To su oni koje je uputio Allah. Zato slijedi uputu njihovu! Reci: “Ne tražim od vas za nju nagradu. To je samo Opomena svjetovima.”
Znajući dobro da mogu postojati mnogi nevjernici, ljudi koji odbijaju poruku i kojih jednostavno nije briga, Allah govori Muhamedu (i svima nama) da se on pobrinuo za taj problem: tj. on je povjerio knjigu ljudima koji su u nju vjerovali, a to znači da ju nisu izgubili. Primijetite još zamjenicu 'nju'. Drugi dio stiha 89. ponovo govori o knjizi u jednini, a ne o mnogo knjiga.
Nadalje, u stihu 90, Muhamedu je specifično rečeno da 'slijedi njihovu uputu' – što pretpostavlja da je 'njihova uputa' još uvijek dostupna. Gdje se može pronaći to vodstvo, ako ne u 'knjizi' koja im je dana, i koja je od Allaha bila povjerena ljudima koji su je cijenili?
I još više, u drugom dijelu stiha 90. Muhamedu je zapovijeđeno da kaže: '“Ne tražim od vas za nju (Kur'an) nagradu. To je samo Opomena svjetovima.“ Svjetovima – 'alameen' (čovječanstvu i džinima). Ljude se može podsjetiti samo na nešto što su već znali. Ne može se čovjeka podsjetiti na nešto za što nikada prije nije čuo. Tako Kur'an može biti podsjetnik samo ako se ponavlja ono što su ljudi već znali iz drugog izvora. To pretpostavlja da su knjige koje su dane tim ljudima i dalje bile dostupne.
Zaključak: teorija da je 'knjiga' jednostavno bila izgubljena se mora napustiti zbog 6:89-90.
Spašavanje Kur'ana tako što će se iskriviti tekst Kur'ana?
Mnogi muslimani će reći: sve si ti ovo shvatio pogrešno. Objašnjenje je lagano. Kod Allaha postoji samo jedna knjiga, i zato se to tu zove 'knjiga'. Svi ti proroci su primili različite dijelove te jedne knjige. Svaki prorok je primio samo dio koji je bio potreban za njega i njegovu zajednicu kojoj je dan. I ti dijelovi se razlikuju jedan od drugog što je za očekivati.
Na prvi pogled, to objašnjenje zvuči dobro, i objasnilo bi neke probleme. Ali problem je da taj tekst ne kaže ništa slično. Tekst ne kaže: 'To su oni kojima su dani dijelovi knjige.' Kur'an ne govori o različitim dijelovima ili komadićima, sekcijama ili fragmentima ovdje. Govori da im je Allah dao 'knjigu' – i pošto nikakva kvalifikacija nije pripisana tom značenju, to znači da je u pitanju cijela knjiga. Ako je autor mislio 'dio knjige' a napisao 'knjiga' – onda nije uspio prenijeti poruku, i taj stih se onda ne može nazvati jasnim stihom, kako Kur'an tvrdi da je savršeno jasan. Kur'an tvrdi da je čudo elokventnosti, a to znači da se tekst mora uzeti za ozbiljno onako kako govori, i ne možemo ga poboljšati ili mu dodavati riječi ili značenja da bi ga se bolje razumjelo.
U drugu ruku, postoje mnogi stihovi gdje autor Kur'ana govori o dijelovima knjige:
Sura 13:36 „A oni kojima smo dali Knjigu, raduju se onom šta ti je objavljeno, a od stranaka je onaj ko poriče dio toga.“ (Mlivo)
Sura 4:51 „Zar nisi vidio one kojima je dat dio Knjige? Vjeruju u džibta i taguta, i govore za one koji ne vjeruju: “Ovi su upućeniji putu od onih koji vjeruju.” (Mlivo)
Sura 3:23 „Zar nisi vidio one kojima je dat dio Knjige? Pozivaju se Knjizi Allahovoj da presudi među njima, potom se okrene skupina njih i oni su odvraćeni.“ (Mlivo)
Očigledno, postoje mnogi stihovi gdje autor Kur'ana govori o dijelu ili dijelovima knjige. Nema razloga da nije mogao isto reći u Suri 6:89 da je to bila njegova namjera.
Kao što smo vidjeli u mnogim primjerima, autor Kur'ana je to lako mogao reći drugačije. Drugačija formulacija bi izbjegla konfuziju, i u tome je problem. Taj tekst, onako kako piše je u krivu i potrebna mu je korekcija ili poboljšanje. S toga, vrlo je upitno da li je taj tekst sastavio Bog. Sura 6:89 sadrži ozbiljnu grešku u vzei ranijih Božjih objava. Bog ne bi bio toliko nemaran po tom pitanju. Dok čovjek Muhamed, u drugu ruku, bio je ignorantan u vezi većine ranijih objava, i bio je ne pažljiv kad je oblikovao taj stih.
Knjige za Nou, Lota i Zahariju?
Lista ljudi je predugačka da se razgovara o svakom imenu. Prema Bibliji, nema nikakve teorije da su Noa, Lot i Zaharija primili bilo kakve knjige. Što za Kur'an? Priče o Noi, Lotu i Zahariji (i njegovom sinu, Ivanu Krstitelju) su ispričane u različitim dijelovima Kur'ana. Da li stihovi koji govore o njihovim pričama spominju bilo kakvu knjigu?
Neupitno je da kada Bog dadne knjigu objave, to je stvar od najveće važnosti. S obzirom na to, nije iznenađujuće da Kur'an iznova i iznova ponavlja da je Mojsiju bila dana 'knjiga' (al-kitab). O tome govore najmanje ovi stihovi: 2:53, 87, 6:91, 154, 11:110, 17:2, 23:49, 25:35, 28:43, 32:23, 37:114117, 41:45. I još, 'knjiga Mojsijeva' ili 'Tora' se spominje i u mnogim drugim stihovima: 11:17, 40:53, 46:12, 3:3,48,50, 5:43-44,66,68, 7:157, 9:111, 48:29, 61:6 itd.
Što za Zahariju? Osim toga što je njegovo ime uključeno među stihu 6:85, Kur'an pripovijeda priču o Zahariji u Suri 3:37-41, 19:2-15 i 21:89-90. Niti jedan od tih stihova ne spominje da je Zahariji bila dana knjiga od Boga. Kada vidimo da je Kur'an dao veliki značaj 'knjizi' koja je bila dana Mojsiju, začuđujuće bi bilo da je Zahariji također bila dana 'knjiga' – ako je 'knjiga' toliko važna, zašto nema nikakvu ulogu u izvještajima o Zaharijinom životu?
Slično se može reći za Lota. Lotova priča je dotaknuta u više stihova nego Zaharijina. Rečeno je da je Lot čak bio poslan da propovijeda svojim ljudima, nešto što nije rečeno za Zahariju. Kakogod, niti jedan od tih stihova u Kur'anu ne spominje da je Lot bio primio knjigu. Evo ih stihovi o Lotu: 7:80-84, 11:70-83, 15:57-77, 21:74-75, 26:160-175, 27:54-58, 29:26-35, 37:133-138, 51:31-37, 54:33-39, 66:10.
Sljedeći stihovi iz Sure 21. su naročito značajni ovdje, jer su slični kao i stihovi iz Sure 6. o kojoj se razgovara ovdje:
Sura 21:74-75 „A Lutu - dali smo mu sud i znanje i izbavili ga iz grada koji je činio gadosti. Uistinu, oni su bili narod zao, grješnici; I dali smo da on uđe u milost Našu. Uistinu, on je bio od dobrih.“ (Mlivo)
Ta dva stiha su sumiranje Lotovog života, i govore o tome što mu je bilo dano, i nigdje se ne spominje knjiga.
Noa je još jedan tih proroka o čijoj se priči govori u detalje u mnogim stihovima: 7:59-64, 9:70, 10:71-73, 11:25-49, 21:76-77, 23:23-30, 25:37, 26:105-122, 29:14-15, 36:41, 37:75-82, 51:46, 54:915, 69:11-12, 71:1-28, 66:10. Ti stihovi daju više od 100 stihova o Noi, ali niti jedan jedini od tih stihova nije spomenuo neku knjigu.
Zaključak: Kada je autor Kur'ana govorio o individualnim prorocima i zapisivao njihove priče, ili sumirao njihove živote individualno, bio je više pažljiv pa nije zapisao da su dobili knjige, pošto nisu dobili knjige. Ali u zaključnoj izjavi o prorocima među Abrahamovim potomcima u Suri 6:83-90 pisac Kur'ana se malo zanijeo i zapisao da je svima njima bila dana 'knjiga' – što je čista greška.