Sura 23:84-89 mekanski mnogobošci
38. Jesu li mekanski mnogobošci vjerovali da je Allah vrhovno biće, ili su ga smatrali samo jednim od mnogih bogova?
Kur'an tvrdi da su pogani Muhamedovog vremena vjerovali da je Allah bio stvoritelj i vlasnik nebesa i zemlje:
Sura 23:84-89 „Upitaj: "Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?" "Allahova!" - odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto onda ne dođete sebi?" Upitaj: "Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira veličanstvenog?" "Allah!" - odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto se onda ne bojite?" Upitaj: "U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?" "Od Allaha!" - odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?"
Sura 29:61-63 „A da ih upitaš: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?" - sigurno bi rekli: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću? Allah u izobilju daje hranu onome kome hoće od robova Svojih, a nekome i uskraćuje; - Allah, zaista, zna sve. A ako ih upitaš: "Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?" - sigurno će reći: "Allah!" - a ti reci: "Hvala Allahu!" - ali većina njih ne shvaća.“
Sura 31:25 „A da ih upitaš: "Ko je stvorio nebesa i Zemlju?" - sigurno bi rekli: "Allah!" - a ti reci: "Hvaljen neka je Allah!" - samo što većina njih ne zna.“
Kur'an kaže da je problem pogana bio taj što su pridruživali Allahu druga božanstva:
Sura 6:136 „Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio, pa govore: "Ovo je za Allaha" - tvrde oni - " a ovo za božanstva naša!" Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim. Kako ružno oni sude!“
Kur'an dalje izjavljuje da je razlog zašto su oni štovali te druge bogove bio da se što više približe Allahu:
Sura 39:3 „Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili" - Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće ukazati na Pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik.“
Nema referenci koje bi indicirale da nevjernici nisu vidjeli Allaha kao njihovog vrhunskog boga, nego su vjerovali da je on samo jedan od mnogih božanstava. Na primjer, Kur'an tvrdi da Muhamedovi antagonisti nisu obožavali njegovog boga Allaha:
Sura 109:1-6 „Reci: "O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, vama - vaša vjera, a meni - moja!”
Muhamed je čak upozoren da ne vrijeđa njihove bogove da i oni ne bi vrijeđali njegovo božanstvo:
Sura 6:108 „Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili. - Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.“
Tekst iznad nema smisla ako je Kur'an točan u vezi toga da pogani nisu obožavali Allaha kao vrhovno božanstvo. Ipak, zašto bi oni vrijeđali vrhovnog boga njihovog panteona i kako bi oni mogli biti optuženi da ne služe Allaha, ako su zapravo vjerovali da je on bio stvoritelj svega i da oni obožavaju druge bogove samo da bi mu se približili?
Ti stihovi imaju smisla samo ako pogani nisu obožavali Allaha ili ga nisu vidjeli kao Vrhovno Biće, nego su vjerovali da je on samo jedan od mnogih drugih bogova rivala.
Sljedeća naracija daje dodatan dokaz da su pogani vidjeli Allaha kao samo jednog među mnogim drugim bogovima:
Sahih al-Buhari, vol. 4, knjiga 52, br. 276. – Abu Sufijan reče: „Naša pobjeda danas je balansiranje tvojoj pobjedi u Badru, a u ratu je pobjeda uvijek neriješena i zaraćene strane se uvijek mijenjaju u redu, i pronaći ćeš neke od svojih ljudi unakažene, ali nisam naredio svojim ljudima da to čine, ali ne žalim za tim što su učinili“ – Nakon toga je počeo radosno recitirati: „O Hubale, budi visoko!“ – Na to je prorok rekao kompanjonima: „Zašto mu ne odgovorite na to?“ Oni su rekli: „O vjerovjesniče Allahov, što da kažemo?“ On reče: „Recite, Allah je veći i moćniji!“ Zatim je Abu Sufijan rekao: „Mi imamo Al-Uzzu (idola), a ti nemaš Uzzu!“ Prorok reče kompanjonima: „Zašto mu ne odgovorite?“ Oni su rekli: „O vjerovjesniče Allahov, što da mu kažemo?“ On je rekao: „Recite im: Allah je naš pomagač, a vi nemate pomagača.“
Ta tradicija daje još problema muslimanskom gledištu da su pogani vjerovali da je Allah bio nadmoćniji od ostalih bogova. Abu Sufijanov komentar pretpostavlja da je Allah bio jedan od mnogo božanstava – ili je bio strani bog kojega su drugi bogovi mogli pobijediti. Ipak, Abu Sufijan je pobjedu nad Muhamedom pripisao svojem bogu Hubalu i božici Uzzi, što znači da barem u njegovom umu su ti bogovi bili jednaki, ako ne i veći od Allaha. Abu Sufijan je izgleda osjećao da Allah može biti izazvan i pobijeđen.
Zar ovo ne podržava činjenicu da pogani nisu vidjeli Allaha kao njihovo vrhovno božanstvo?
Sa tim u perspektivi, zanimljivo je čitati zabavne komentare nekih muslimanskih polemista:
„Teško je vidjeti u čemu je problem u toj tradiciji za muslimane? Zapravo, ta tradicija jasno pobija tvrdnje misionara da su Allah i Hubal jedno te isto biće. Nadalje, Abu Sufijan, vođa Quraisha je postao musliman u 8. godini nakon Hidžre, samo par dana prije oslobođenja Meke, nakon osobnog sastanka sa prorokom. Progutao je svoj ponos i priznao da:
'Mislio sam da u slučaju da postoji drugi Bog pored Boga, on bi mi pomogao.'
Drugim riječima, Hubal i Al-Uzza koje je Abu Sufijan držao za svoje bogove nisu mu pomogli da porazi muslimane. Zato je prihvatio Allaha kao jedinog vrhovnog Boga osim kojeg nema drugih bogova. Nadalje, on je sam bio uključen u razbijanje idola od Al-Lat, jedne od takozvanih kćeri Allaha. (Saifullah & Abdullah David).
Postoji više problema u tim navodima iznad. Prvo, pisac je zabunio pitanje o činjenici sa pitanjem o nevažnoj stvari, jer Sufijanovo obraćenje je nevažno pitanju da li je on vjerovao da su Hubal i Uzza mogli pobijditi Allaha u borbi.
To nas vodi drugom problemu sa autorovom tvrdnjom. Nema ništa što je Abu Sufijan izjavio što poriče da su pogani vjerovali da su drugi bogovi jednaki ili rivalitetni Allahu. U stvari, izjava koju je dao da podupre svoju tvrdnju – zapravo podupire tvrdnju da nisu smatrali Allaha ništa većim od drugih bogova, uopće. Abu Sufijanov zaključak da je Allah jedini bog zbog toga što mu njegovi bogovi nisu pomogli – pretpostavlja da je prije vjerovao da su ti idoli jednaki Allahu, i da su mogli pomoći poganima protiv Allaha i muslimana. Primijetite kako to izgleda:
- Abu Sufijan vjeruje da mu njegov bog može pomoći provi muslimana i njihovog boga Allaha. - Muslimani su porazili i nadjačali Abu Sufijana, što je dovelo do toga da on zaključuje da njegovi bogovi ne postoje.
- To, s toga, pokazuje da dokle god je Abu Sufijan vjerovao da su njegovi bogovi postojali, nije osjećao da je Allah veći od njih, nego je mislio da ta druga božanstva mogu poraziti Allaha i njegove sljedbenike.
Napokon, autori su uspjeli donijeti na svjetlo dana još jednu dodatnu kontradikciju u islamskom korpusu. Prema onom što su citirali, Abu Sufijan je došao do zaključka da bogovi koje su štovali mekani, kao što su bile kćeri Allahove koje su uključivale božicu Al-Uzzu – ne postoje. A prema drugim naracijama, Muhamed je vjerovao da one postoje, i čak je poslao svoje sljedbenike da ubiju Al-Uzzu:
Prema ibn Humayd – Salamah – ibn Ishaq, koji je rekao: „Poslanik Božji je poslao Kalida b. al-Walida da se obračuna sa Al-Uzzom, koja je bila u Nakhlahu. Ona je bila u hramu u kojem su je obožavali plemena Quraishi, Kinana, i all Mudar. Njezini čuvari su bili Banu Šajban, divizija od Banu Sulajm, saveznici od Banu Hašim. Kada je čuvar hrama čuo da dolazi Kalid da se obračuna sa Al-Uzzom, uzeo ju je pod mač i popeo se na planinu blizu koje je Al-Uzza bila locirana. Kada se popeo, rekao je:
'O Uzza, napadni napadom koji ne udara na vitalna mjesta Kalida! Odbaci svoj veo. O Uzza, ako danas ne ubiješ Kalida, neka ti kazna bude blaga, ili postani kršćanka!'
Nakon što je stigao do Al-Uzze, Kalid ju je uništio i vratio se poslaniku Božjem.
- Izvor – Al Tabarijeva povijest: 'Pobjeda islama' vol. 8, stranica 187-188.
Kako je Abu Sufijan mogao poreći postojanje tih bogova kad je njegov vlastiti prorok vjerovao da ti bogovi postoje?
U zaključku, očigledno je iz svega ovoga da su i Kur'an i islamske tradicije u zabuni u vezi toga da li su pogani obožavali Allaha ili nisu. Neki citati kažu da jesu obožavali Allaha i da su vjerovali da je on vrhovni stvoritelj svega, a određeni citati kažu da mu nisu služili niti su vjerovali da je vrhovni bog. Prije da su mislili da je Allah strani bog, ili jedan među mnogim drugim jednakim bogovima.