Sura 20:91 obožavanja zlatnog teleta

59. Događaj obožavanja zlatnog teleta

Izraelci su se pokajali za obožavanje zlatnog teleta PRIJE nego se Mojsije vratio sa planine (7:149), a odbijaju se pokajati nego i dalje obožavaju zlatno tele sve dok se Mojsije nije vratio (20:91). Je li Aron kriv? Nije (20:85-90), jeste (20:92, 7:151).

Kur'an kaže u Suri 20:85 da je Allah rekao Mojsiju: „Mi smo već iskušavali narod tvoj poslije tebe i zaveo ih je Samirijja.” Allah nije stavio nikakvu krivicu na Arona. Aron je priznao da je pogriješio: „O narode moj! Njime ste samo iskušani. A uistinu, Gospodar vaš je Milostivi, zato me slijedite i poslušajte naredbu moju.” (20:90) – Mlivo prijevod

Pošto je Mojsije to već znao (zato što mu je Allah rekao), zašto je okrivio Arona? „Reče: “O Harune! Šta te je zadržalo kad si ih vidio da lutaju“ (20:92). I zašto ga je povukao za kosu (7:150)? Ta dva izvještaja se ne podudaraju. Prema 7:151, Aron je bio dijelom odgovoran za grijehe svojeg naroda zato što se Mojsije molio za oprost Aronu. I taj puta (suprotno od prvog izvještaja), Aron priznaje da je štovao idola u stihu 150 ''zbog ljudi koji su ga zamalo ubili kada se htio oduprijeti.'' Čini se da je Aron popustio i učinio kako su zahtijevali.

Nadalje, u 7:149 ljudi su se pokajali zato što su štovali zlatno tele prije nego se Mojsije vratio, ali prema 20:91 odbili su da se pokaju nego su nastavili da štuju tele sve dok se Mojsije nije vratio.

Sve to je vrlo konfuzno.

Odgovori muslimana

Asif Iqbal je odgovorio na Internet stranici Bismikaallahuma:

„Stihovi nisu kontradiktorni, nego se nadopunjavaju. Nigdje ne piše da su se židovi pokajali prije nego je Mojsije došao, nego piše da su se pokajali kada su shvatili da su učinili pogrešku, a nije specifično određeno da se to dogodilo prije Mojsijevog povratka.“

ODGOVOR:

Evo ih stihovi pa da razmotrimo:

ćemo biti od gubitnika.” I pošto se vrati Musa narodu svom gnjevan, žalostan, reče: “Ružno je kako ste me zastupali, poslije (odlaska) mog. Da li biste ubrzali odredbu Gospodara vašeg?” I baci ploče i ščepa za glavu brata svog, tegleći ga sebi. (Harun) reče: “Sine majčin! Uistinu, ljudi su me smatrali slabim i gotovo da me ubiju, zato ne čini da se zluraduju nada mnom neprijatelji i ne čini da budem sa narodom zalima.” (Mlivo)

Očigledno je iz konteksta vidljivo da su se Izaelci pokajali prije nego se Mojsije vratio. To vidimo iz činjenice da su događaji u tim stihovima poredani kronološki, nasuprot Iqbalovom objašnjenju. Očigledno je da se slijedi kronološki red, pogledajmo:

1. Prvo, Izraelci su izradili zlatno tele koje bi obožavali

2. Shvaćaju što su učinili i kaju se za to što su učinili

3. Očigledno je da kontekst slijedi sekvencu u kojoj se Mojsije vraća kasnije, nakon što su Izraelci požalili za to što su učinili.

Iqbal bez ikakvog dokaza pretpostavlja da se Mojsije vratio nezavisno od pokajanja Izraelaca. Kao što je vidljivo da je događaj obožavanja teleta prethodio pokajanju, tako je vidljivo i da se povratak Mojsijev dogodio nakon što su se pokajali.

Iqbal dalje pretpostavlja (bez ikakvog dokaza) da 7:149-150 i 20:91 se nadopunjavaju, a taj zaključak je osnovan na tome što je on umislio da Kur'an nema kontradikcija. Iqbal piše pod sljedećim nedokazanim umišljenostima:

1. On pretpostavlja da je Kur'an riječ Božja. 2. On pretpostavlja da pošto je Kur'an riječ Božja – mora biti bez greške. 3. Na osnovu tih pretpostavki, on dalje pretpostavlja da 7:149-150 i 20:91 moraju biti nadopunjavajući izvještaji.

Iqbal ne može jednostavno pretpostaviti da je Kur'an riječ Božja. On to mora dokazati, a do sada muslimani nisu dali niti jedan dobar dokaz da je Kur'an riječ Božja.

U drugu ruku, ako ti stihovi nisu nadopunjavajući – onda je pretpostavka toga da je Kur'an riječ Božja očigledno pogrešna. A činjenica je da 7:149-150 jasno proturječi 20:91.

Iqbal također pretpostavlja da izraz 'i pošto se (Mojsije vratio)' (wa lammaa) ne označava sekvencu u vremenu prema Arapskom jeziku.

Sljedeći kur'anski stihovi pokazuju da se izraz 'wa lammaa' odnosi na sekvencu u vremenu:

2:100-101 „Zar! Kad god sklope sporazum, odbaci ga skupina između njih. Naprotiv, većina njih ne vjeruje. I pošto im je došao (wa lammaa) Poslanik od Allaha, potvrđujući ono što je uz njih, odbacila je skupina onih kojima je data Knjiga, Knjigu Allahovu iza leđa svojih, kao da oni ne znaju.“ (Mlivo)

Sura 2:49-50 „I kad vas spasismo od ljudstva faraonovog: izlagali su vas najgoroj kazni, klali sinove vaše, a pošteđivali žene vaše. A u tom je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg. I kad (wa lammaa)rastavismo za vas more, pa vas spasismo, a potopismo ljudstvo faraonovo i vi gledaste;“ (Mlivo)

Sura 7:133-135 „Pa poslasmo na njih potop i skakavce i uši i žabe i krv, znacima detaljnim, pa se uzoholiše i bijahu narod zločinaca. Pa pošto (wa lammaa) pade na njih nevolja, rekoše: “O Musa! Moli za nas Gospodara svog, zbog onog šta je obećao kod tebe. Ako otkloniš od nas nevolju, sigurno ćemo ti vjerovati i sigurno poslati s tobom sinove Israilove.” Pa pošto (fa lammaa) bismo otklonili od njih nevolju do roka kojem bi oni stigli - gle! oni bi prekršili. (Mlivo)

Sura 7:143 „I pošto (wa lammaa) dođe Musa sastajalištu Našem i (pošto) je govorio s njim Gospodar njegov, reče: “Gospodaru moj! Pokaži mi - da Te vidim.” Reče: “Nećeš Me vidjeti, međutim, pogledaj ka brdu: pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjećeš Me.” Pa pošto (fa lammaa) se Gospodar njegov otkri brdu učini ga zdrobljenim, a Musa pade onesviješten. Pa pošto (fa lammaa) se pribra, reče: “Slava neka je Tebi! Kajem Ti se i ja sam prvi od vjernika.” (Mlivo)

Sura 7:154-155 „I pošto (wa lammaa) se umiri Musaova srdžba, uze ploče, a u natpisu njihovom bijaše uputa i milost za one koji se Gospodara svog plaše. I odabra Musa iz svog naroda sedamdeset ljudi za Naše određeno vrijeme. Pa pošto (fa lammaa) ih snađe potres, reče: “Gospodaru moj! Da si htio uništio bi ih ranije, i mene. Hoćeš li nas uništiti zbog onog šta su počinili glupaci naši? Ovo je samo iskušenje Tvoje, zabluđuješ njime koga hoćeš, a upućuješ koga hoćeš. Ti si Zaštitnik Naš, zato nam oprosti i smiluj nam se, a Ti si Najbolji od oprosnika.“ (Mlivo)

Iz tih stihova vidimo da su wa i fa korišteni naizmjenično sa lammaa da se iskaže kronološki redoslijed i sekvenca. Zapravo, riječ fa se često koristi sa lammaa da se označi vremenski redoslijed:

Sura 6:74-79 „I kad reče Ibrahim ocu svom Azeru: “Zar uzimaš kipove bogovima? Uistinu, ja vidim tebe i narod tvoj u zabludi očitoj.” I tako pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje, i da bi bio od sigurnih. Pa pošto (fa lammaa) se nad njim smrači noć, ugleda zvijezdu. Reče: “Ovo je gospodar moj.” Pa pošto zađe, reče: “Ne volim one koji zalaze.” Pa pošto (fa lammaa) vidje Mjesec izlazećim, reče: “Ovo je gospodar moj.” Pa pošto zađe, reče: “Ako me ne uputi Gospodar moj, sigurno ću biti od naroda zalutalih.” Pa pošto (fa lammaa) vidje Sunce izlazećim, reče: “Ovo je gospodar moj. Ovo je najveće…“ (Mlivo)

Sura 20:10-11 „Kad ugleda vatru pa reče porodici svojoj: “Sačekajte! Uistinu, ja sam opazio vatru; možda ću vam od nje donijeti glavnju, ili ću kod vatre naći uputu.” Pa pošto (fa lammaa) joj stiže, bi pozvan: “O Musa!“ (Mlivo)

U stihovima iznad riječ lammaa jasno upućuje na redoslijed u vremenu. Nadalje, neposredan kontekst pokazuje da wa lammaa može jedino značiti sekvencu u vremenu. Primijetimo još jednom:

Sura 7:148-150 „I uzeo je narod Musaov poslije njega, od ukrasa svojih, tele tjelesno, imalo je ono (moć) mukanja. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori, niti ih upućuje putu? Uzeli su ga i bili zalimi. I pošto (wa lammaa) oni dođoše sebi i vidješe da su oni doista zabludjeli, rekoše: “Ako nam se ne smiluje Gospodar naš i (ne) oprosti nam, sigurno ćemo biti od gubitnika.” I pošto (wa lammaa) se vrati Musa narodu svom gnjevan, žalostan, reče: “Ružno je kako ste me zastupali, poslije (odlaska) mog. Da li biste ubrzali odredbu Gospodara vašeg?” I baci ploče i ščepa za glavu brata svog, tegleći ga sebi. (Harun) reče: “Sine majčin! Uistinu, ljudi su me smatrali slabim i gotovo da me ubiju, zato ne čini da se zluraduju nada mnom neprijatelji i ne čini da budem sa narodom zalima.” (Mlivo)

Taj izraz wa lammaa u stihu 149 se odnosi na ono što se dogodilo nakon što su Izraelci napravili i obožavali zlatno tele. S toga je očigledno da te dvije upotrebe wa lammaa u istom kontekstu jasno pokazuju kronologiju, izrazito odnoseći se na sekvencu događaja u vremenu. Čak i ako wa lammaa može značiti nešto drugo, s obzirom na kontekst – ovdje može značiti jedino sekvencu u vremenu kao i u stihu prije.

Nadalje u vezi toga da li je Kur'an drži Arona odgovornim za građenje zlatnog teleta, Iqbal kaže:

„Allah je rekao Mojsiju da je njegov narod na kušnji za vrijeme njegovog odsustva. To je bilo u obliku Samirijeve prijevare. Po definiciji, oni koji su testirani mogu pasti na testu ili proći test. Dakle, razlog zašto je Mojsije kritizirao Arona kad se vratio nije bio zato što je držao Arona odgovornim zato što je narod otišao ukrivo. Naprotiv, razlog zašto je Mojsije kritizirao Arona je bio – zato što je Aron bio postavljen kao vođa za vrijeme Mojsijevog izbivanja (vidi stih 7:142) i zbog toga je Mojsije očekivao da se narod spasio zato što je Aron bio vođa.

U kontrastu sa Izlazak 32, nigdje u Kur'anu se Arona ne krivi zbog grijeha Izraelaca. U 7:151 Mojsije se moli za oprost, ne samo za Arona, nego i za sebe – ne zato što su oni bili odgovorni zato što su Izraelci zgriješili, nego zato što ih nisu uspjeli zaustaviti da zgriješe.“

ODGOVOR:

Držite sljedeću činjenicu na umu – Kur'an se poziva na Bibliju za svoju verifikaciju, Sveta Biblija se ne poziva na Kur'an. S toga, kad god se Kur'an ne slaže s prošlim Pismima – onda je Kur'an u greški, a ne obrnuto:

Sura 17:101 „I doista, dali smo Musau devet znakova, dokaza jasnih - ta pitaj sinove Israilove - kad im dođe, te reče njemu faraon: “Uistinu, ja te smatram, o Musa, opčaranim.”

To znači da ako se Iqbal poziva na to da Kur'an ne drži Arona odgovornog za građenje zlatnog teleta, onda je pronašao još jednu dodatnu grešku u vlastitom pismu. Kur'an proturječi pravo, čistoj Riječi Božjoj u vezi Aronove uloge u tome svemu, i s toga je u krivu.

Jedini put oko ovoga je da se prizna da Sura 7:150 indirektno optužuje Arona kao odgovornog u građenju teleta, i time se slaže sa Svetim Pismom. Usporedba izvještaja Biblije i Kur'ana to pokazuje:

Izlazak 32:21-26 „"Što ti je ovaj puk učinio", reče Mojsije Aronu, "da si tako velik grijeh na nj svalio?" "Neka se moj gospodar srdžbom ne raspaljuje", odgovori Aron. "Sam dobro znaš kako je ovaj narod na zlo sklon. Rekoše mi: 'Napravi nam boga pa neka pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje egipatske.' Na to im ja rekoh: 'Tko ima zlata, neka ga skine!' Tako mi ga dadoše, a ja ga bacih u vatru te izađe ovo tele." Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - tȁ Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo među svojim neprijateljima - stade na taborskim vratima i povika: "Tko je za Jahvu, k meni!" Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega.

Ponovljeni Zakon 9:18-21 „ Onda se ničice bacih pred Jahvu. Četrdeset dana i četrdeset noći - kao i prije - niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje ste počinili radeći zlo u očima Jahve i srdeći ga. Jer se bojah srdžbe i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas da vas zatre. Ali me i tada Jahve usliša.

I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga uništiti. Tada se zauzeh i za Arona. Vaš grijeh, tele što bijaste načinili, uzeh i sažegoh ga u vatri. U prah ga satrh i prah mu bacih u potok što teče s brda.

Usporedba sa:

Sura 7:150-151 „I pošto se vrati Musa narodu svom gnjevan, žalostan, reče: “Ružno je kako ste me zastupali, poslije (odlaska) mog. Da li biste ubrzali odredbu Gospodara vašeg?” I baci ploče i ščepa za glavu brata svog, tegleći ga sebi. (Harun) reče: “Sine majčin! Uistinu, ljudi su me smatrali slabim i gotovo da me ubiju, zato ne čini da se zluraduju nada mnom neprijatelji i ne čini da budem sa narodom zalima.” (Musa) reče: “Gospodaru moj! Oprosti meni i bratu mom i uvedi nas u milost Svoju; a Ti si Najmilosrdniji od milosrdnih.” (Mlivo)

Sura 20:92-94 „Reče: “O Harune! Šta te je zadržalo kad si ih vidio da lutaju, Da me ne slijediš? Pa zar si se suprotstavio naredbi mojoj?” Reče: “O sine majke moje! Ne grabi me za bradu moju, niti glavu moju! Uistinu, ja sam se bojao da ne kažeš: ’Razjedinio si sinove Israilove i nisi čekao moju riječ.” (Mlivo)

Primijetite da obadva izvještaja govore o tome kako se Mojsije suočio sa Aronom, da se Aron bojao odmazde od naroda, i Mojsije se molio za oprost Aronu. Jedina stvar koja fali u Kur'anu je izjava u vezi Aronove umiješanosti u gradnju zlatnog teleta. A nema ništa u kontekstu Sure 7 što poriče Aronovu umiješanost u gradnju teleta. Sada, autori mogu upirati u 20:90 gdje Aron pokušava Izraelce obeshrabriti u tome da štuju idola. Ali čak ni to ne dokazuje njihov slučaj, jer se može reći da čak i ako ih je obeshrabrivao – sudjelovao je u gradnji teleta zbog straha da će ga ubiti, što je točno ono što 7:150 govori. U osnovi, tekst samo tvrdi da Aron nije obožavao tele, nego je samo pomogao izgraditi ga.

Nadalje gospodin musliman izgleda da pretpostavlja da pošto Kur'an krivi Samirija i spominje da se Mojsije također molio i za sebe, da to nekako otklanja Aronovu odgovornost. Ali to ponovo donosi više problema nego rješenja. Na primjer, Kur'an kaže da je Pismo dano Mojsiju potpuno:

Sura 6:154 „Zatim smo dali Musau Knjigu potpunom za onog ko čini dobro i detaljnom za svaku stvar, i Uputu i milost, da bi oni u susret sa Gospodarom svojim vjerovali.“ (Mlivo)

Kad je već tako, moramo upitati zašto Sveta Biblija ne spominje Samirija, a niti to da se Mojsije molio za sebe? Kako Mojsijeva knjiga može biti potpuna ako joj nedostaju tako važni detalji? Tora te stvari ne spominje zato što se nisu nikada dogodile. To je odgovor.

Sveta Biblija spominje incident koji se dogodio stoljećima poslije Mojsija:

Hošea 8:5-14 „Odbacih tvoje tele, Samarijo, na njih se gnjev moj rasplamtio. Dokle će ostati nečisti sinovi Izraelovi? Umjetnik ga je neki načinio i ono Bog nije. Prometnut će se u komadiće tele samarijsko. Posijali su vjetar, i požet će oluju; žito im neće proklijati, neće brašna dati; ako ga i dade – proždrijet će ga tuđinci. Progutaj je Izrael, evo ga među narodima poput nevrijedne posude; jer otiđoše k Asircu, divljem magarcu što sam živi! Efrajim obdaruje milosnike. Neka ih samo obdaruje, među narode ću ih sada razasuti: i doskora će uzdrhtati pod teretom kralja knezova. Žrtvenike je umnožio Efraim, za grijeh su mu oni poslužili. Da im i tisuću zakona svojih napišem, oni ih smatraju tuđima. Nek' žrtvuju klanice što im ih prinose, nek'

samojedu meso! Jahvi se ne mile. Odsad će se spominjati bezakonja njihova i njihove će kazniti grijehe: u Egipat će se oni vratiti. Izrael je zaboravio tvorca svoga i sebi dvorove sagradio; Juda je namnožio gradove tvrde. Oganj ću pustiti na gradove njihove; vatra će mu dvorove progutati.

Samarija je bila glavni grad sjevernog Izraela, također zvana Efrajim, gdje je vladao Jeroboam:

1. Kraljevima 12:25-33 „Jeroboam utvrdi Šekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani. Poslije izađe odatle i utvrdi Penuel. Jeroboam reče u svom srcu: "Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu. 27 Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce će se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene će ubiti."

28 Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna teleta i reče narodu: "Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske." Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan. I podiže Jeroboam hram na uzvišicama i postavi iz puka svećenike koji nisu bili sinovi Levijevi. Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao što je blagdan koji se slavi u Judeji, i uzađe k žrtveniku. Tako je učinio u Betelu, žrtvujući teocima koje je načinio. U Betelu je postavio i svećenike uzvišica što ih bijaše podigao. I uzađe k žrtveniku koji je načinio, petnaestoga dana osmog mjeseca, mjeseca koji je sam izabrao; i ustanovi blagdan za Izraelce i uzađe k žrtveniku da prinese kad.

Čini se da je autor Kur'ana zabunio priču građenja teleta iz knjige Izlaska, sa pričom o Jeroboamu.