Sura 2:30-38 stvaranje Adema
2. Allah, Adam i anđeli.
Postoji veliki broj problema i nekonzistentnosti između nekoliko izvještaja o stvaranju Adama, Allahovoj zapovijedi da se pokloni Adamu, Sotoninom odbijanju itd.
Sura 2:30-38 „A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!" - oni rekoše: "Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo." On reče: "Ja znam ono što vi ne znate." I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: "Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!" "Hvaljen neka si" - rekoše oni - "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri." "O Ademe," - reče On - "kaži im ti nazive njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah reče: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!" A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik. I Mi rekosmo: "O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!" I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. "Siđite!" - rekosmo Mi - "jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenoga živjeti!" I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv. Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili - ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.“ (Korkut)
Ovi stihovi donose nekoliko pitanja. Prvo, kako su anđeli mogli znati kakav će čovjek biti prije nego je bio stvoren? Odakle im ideja da će čovjek biti nasilno biće? Tko im je rekao? Tekst nigdje ne govori da im je Allah dao tu informaciju. Jesu li anđeli sveznajući?
Drugo, Allah potajno uči Adama neodređenim imenima da bi utišao anđele zato što su se žalili protiv čovjeka. Nije bilo nepravedno da Bog nauči Adama imenima, pa zatim da izazove anđele da učine isto? Mora li Allah koristiti obmanu i žali da bi opravdao sam sebe protiv optužbi koje su anđeli iznijeli protiv Adama (optužbe koje su ispale ispravne)? Zar ne bi Adam bio u neznanju kao i anđeli da ga Allah nije naučio? Kakvo opravdanje ima Adam ako je znao ta imena samo zato što ga je Allah naučio, dok su anđeli bili u neznanju samo zato što im Allah nije rekao te stvari? Nikakvog smisla nema.
Kako to da imenovanje stvari opravdava stvaranje čovjeka unatoč svemu zlu i nasilju koje će počiniti? Nakon svega, ako postoji neka vrijednost u čovjeku koja opravdava njegovo stvorenje unatoč njegovoj nasilnom i grešnom ponašanju, onda bi to trebalo jasno reći – a ne koristiti prevarantske trikove koji ničim ne pokazuju čovjekovu vrijednost. Allah je mogao ta imena reći bilo kome, i to ne pruža dovoljan razlog zašto bi ljudi trebali biti stvoreni unatoč tome što će prolijevati krv. Allah je mogao reći imena životinja anđelima, i onda bi životinje mogle biti poznate bez krvoprolića. Mislim, koja je svrha priče, stvarno?
Treće, nakon što je prevarantski ušutkao anđele, Allah nastavlja sa zapovijeđu anđelima da se poklone čovjeku. Ta zapovijed da se obožava čovjek je očigledno rezultat toga što je čovjek pobijedio anđele u imenovanju životinja, u čemu mu je potajno pomogao Allah. Moramo pitati – zašto zapovjediti anđelima da štuju Adama zato što je uspio imenovati te stvari kada je to čovjek uspio samo zato što mu je Allah to rekao?
Četvrto – zašto Allah zapovijeda anđelima da se poklone Adamu, stvorenju, kada je to apsolutno zabranjeno u islamu? Ako ćete reći da klanjanje čovjeku znači samo poštovanje, a ne i obožavanje – zašto su onda takvi činovi poštovanja zabranjeni u islamu danas? Očigledno je da za razliku od pravoga Boga, Boga Biblije, Allah uvijek mijenja svoje mišljenje i zapovijedi kako vrijeme teče.
Peto, Iblis ili Sotona je okrivljen što nije obožavao Adama iako je zapovijed dana samo anđelima. Prema Kur'anu, Iblis nije anđeo – nego džin (Sura 18:50)
Zašto bi Allah krivio Iblisa zato što nije poslužao zapovijed koja je upućena direktno anđelima, a ne i džinima?
Objašnjenje dr. Zakira Naika je da je u pitanju gramatika arapskog jezika. Naime, postoji pravilo u arapskom jeziku poznato kao 'taglib' prema kojemu – ako se obraća većini, uključena je i manjina. Ako na primjer razredu od stotinu djece od kojih je 99 dječaka i 1 djevojčica kažem da ustanu, to uključuje i djevojčicu. Ne moram ju spominjati odvojeno. Slično je i za Iblisa u Kur'anu.
Zakirovo objašnjenje je slabo i forsirano je na tekst zato što je Iblis druga kategorija bića. Anđeli prema islamskoj teologiji nemaju slobodnu volju i zato nema smisla da se Iblis našao prozvan ako je Bog to zapovjedio anđelima. To je isto kao da u razredu sjede roditelji i direktor škole, a učitelj kaže dječacima da ustanu – roditelji i direktor neće ustati zato što nisu prozvani. Da je Kur'an rekao da je zapovijed dana svim nebeskim bićima da se poklone, onda ne bismo imali problema. Zakir Naik ovdje čini grešku lažne analogije.
Šesto, prema tim stihovima – čini se da je vrt u kojem su Adam i Eva bili bio na nebu. Zbog toga imamo problem zato što piše da je Bog stvorio čovjeka od blata, od zemlje ustajale, od gline, od praha pa od ilovače itd. – i to još dok je bio na nebu. Kako to da raj kao duhovno kraljevstvo sadrži te materijalne elemente?
Sura 38:76-77 „Bolji sam od njega“ – rekao je on – „mene si stvorio od vatre a njega od ilovače.“ – „E, izlazi onda iz Dženeta! – reče on – „proklet da si!“
Zbog ovoga imamo još poteškoća. Ako je Allah izbacio Iblisa iz Dženeta kako to ovaj stih govori, kako se onda Iblis vratio u raj da kuša Adama i Evu i bude zbačen i po drugi put? Je li se to Allah ne drži svoje riječi?