Sura 11:42,43 Što za Noinog sina?
77. Što za Noinog sina?
Sura 21:76 „I Nuhu - kad je pozivao ranije, pa smo mu se odazvali, i spasili njega i porodicu njegovu od jada golemog.“ (Mlivo)
Sura 11:42-43 „I ona je plovila s njima na talasu kao brda. I zovnu Nuh sina svog - a bio je odvojen: “O sinčiću moj! Ukrcaj se s nama i ne budi s kafirima!” (Sin) reče: “Pribjeći ću planini, zaštitiće me od vode.” (Nuh) reče: “Nema zaštitnika danas od naredbe Allahove, izuzev kome se smilovao.” I nadođe između njih dvojice talas i bi od potopljenih.“ (Mlivo)
Jedan od Noinih sinova umire u poplavi, u kontradikciji sa Surom 21:76 koja govori da je Allah spasio njega i njegovu porodicu. Ali ta kontradikcija je 'riješena' u samom Kur'anu. Kada čitamo Suru 11 do stiha 46, pronalazimo da Allah odgovara Noi u vezi prigovora da mu nije spasio sina: „“O Nuhu! Uistinu, on nije od porodice tvoje; uistinu, on je posla drugačijeg od dobrog, zato Me ne pitaj o onom o čemu ti nemaš znanje.“ (Mlivo)
Dakle, vidimo da je problem riješen 'božanskom ekskluzijom' i Kur'an čak priznaje da je to nešto što je ljudima teško shvatiti, čak i proroku Božjem, Noi.
Definitivno je moguće lišiti sina od nasljedstva ili mu oduzeti legalni status sina, ali nemougće je čak i za Boga da biološki sin izgubi svojstvo toga da je sjeme svojeg oca. Ako je to tako, formulacija Sure 37:77 „I učinili potomstvo njegovo (sjeme njegovo) - njih preživjelima.“ (Mlivo) – teško se može pomiriti sa Surom 11:46.
Može se postaviti još jedno pitanje iz Sure 11:27 u vezi identiteta onih koji su se spasili i onih koji su se utopili u poplavi.
Sura 11:27 „Tad rekoše uglednici koji nisu vjerovali iz naroda njegovog: “Vidimo te samo kao smrtnika sličnog nama, i vidimo te - slijede te samo oni koji su najniži naši, nesmotreno, i ne vidimo nikakvu vašu vrednotu nad nama; naprotiv, smatramo vas lažovima.”
Jasno je da je Noa pronašao neke koji su vjerovali u njegovu poruku i slijedili ga. To je ponovo natuknuto u Suri 7:64:
Sura 7:64 „Tad ga porekoše, pa spasismo njega i one s njim u lađi, a potopismo one koji su poricali ajete Naše. Uistinu, oni su bili narod slijepaca.“ (Mlivo)
Tu imamo dva problema: - To proturječi Tori gdje je jasno da se spasila samo njegova obitelj, i cijela njegova obitelj se spasila (osmero ljudi, Noa, njegova žena i njihova tri sina i njihove žene). – S obzirom da Kur'an govori o dodatnim ljudima koji su mu vjerovali, zašto i oni nisu bili spašeni?
Dinamika ubacivanja i izbacivanja ljudi u ovoj priči je kompleksna. U Suri 66:10 Noina žena je određena za pakao, i komentar Jusufa Alija implicira da je nestala u poplavi. U Suri 11:40 pronalazimo zapovijed da se ukrcaju na arku:
Sura 11:40 „Dok, kad dođe naredba Naša i šiknu peć, rekosmo: “Ukrcaj u nju od svake vrste dvoje; i porodicu svoju - izuzev onog kome je prethodila Riječ - i ko je vjerovao.” A nije vjerovalo s njim, izuzev malo (njih).“ (Mlivo)
Ovdje ponovo čitamo 'i ko je vjerovao' – ali zašto oni odjednom nisu spašeni u Suri 37:77?
Nadalje, postoji potpuno drugačiji, znanstveni problem ovdje. Cijeli razgovor u 11:42-43 je nemoguć na način na koji je zapisan. Ako ste ikada bili na moru kada se dižu veliki valovi kao planine, onda znate koliko je to glasno. Razgovor – čak i kad se viče glasno – apsolutno nije moguć. Primijetite,
specifično se govori da su bili veliki valovi, a to znači da je morao biti vrlo jak vjetar da proizvede takve valove, a takav vjetar je uvijek glasan. Također, arka, veliki brod – već je bio plutao na vodi dok je Noin sin za vrijeme razgovora stajao na suhome tlu u daljini koja dopušta razgovor (čak i da nije bilo buke), i nije plivao u vodi i mučio se s valovima. To je fizički nemoguće za bilo koje prirodno okruženje koje možete zamisliti. Ipak, to nije bio brod izgrađen u luci kao što se danas grade brodovi.
Muhamed je bio sin pustinje, nije bio upoznat sa velikim količinama vode kao što se to vidi na obalama oceana. To može objasniti zašto je ta priča ispričana na tako nerealističan način.