Sura 10:18 Allah zna sve
40. Kako islamska doktrina o posredovanju potkopava to da Allah sve zna
Zna li Allah sve?
U prošloj kontradikciji (39) smo izložili probleme i kontradikcije u vezi islamskog koncepta posredovanja. Vidjeli smo kako Kur'an i islamska literatura proturječe sami sebi u vezi toga da li će Allah dopustiti posredovanje ili neće. Dalje smo vidjeli to kako posredovanje potkopava Allahovo jedinstvo, ili barem tradicionalnu islamsku poziciju Allahovog jedinstva.
Ovdje želimo pokazati kako posredovanje dovodi u pitanje Allahovo savršeno znanje. Na primjer, primijetimo što sljedeći citat govori u vezi između Allahovog znanja i posredovanja:
Sura 10:18 „Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: "Ovo su naši zagovornici kod Allaha." Reci: "Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji nešto, a On zna da ne postoji!" Neka je slavljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!“
Kur'an tu pretpostavlja da bi posrednik bio potreban jedino ako Allah ne bi znao za neku situaciju. Kao što kasni muslimanski akademik Muhammad Asad primjećuju u vezi tog ajeta:
„…Tako, vjera u uspješnost bilo čijeg nekvalificiranog posredovanja kod Boga između čovjeka i Njega – izjednačena je sa poricanjem Božjeg sveznanja, koje obuhvaća znanje o svim okolnostima grešnika i znanje o svim njegovim grijesima.“
Logika autora Kur'ana ide ovako: posredovanje je nepotrebno u svjetlu toga da Allah zna sve, jer posredovanje podrazumijeva neznanje. Znajući da Allah zna najbolje i da zna sve, što to njemu jedan posrednik može reći a da On već ne zna? Postoji li bilo što čega Allah nije svjestan što bi zahtijevalo posrednika da ga obavijesti i time omogući mu da sudi ispravno?
Autor(i) u osnovi informiraju vjernike da je njihova vjera u posredovanje direktan napad na Allahovu savršenost jer bi to činilo idole i bića koja su obožavali jednakima Allahu po znanju. A pošto Allah zna sve, nije moguće da bilo tko posreduje pred njim.
Da bismo razjasnili ovu točku, pročitajmo sljedeću priču iz Kur'ana:
Sura 11:36-37 „Zar ovi da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Ako ga izmišljam, grijeh će pasti na mene, a ja nemam ništa s tim što vi iznosite klevete." I Nuhu bi objavljeno: "Osim onih koji su već vjernici, niko više iz naroda tvoga neće vjernik postati, zato se ne žalostite zbog onoga što oni stalno čine, I gradi lađu pred Nama i po Našem nadahnuću, i ne obraćaj Mi se više zbog nevjernika - oni će, sigurno, biti potopljeni!” I on je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se. "Ako se vi rugate nama" - govorio je on - "rugaćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, i saznaćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti." I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: "Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i čeljad svoju - osim onih o kojima je bilo govora - i vjernike!” - a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali. I on reče: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prašta i samilostan je." I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!” - a on reče: "Skloniće se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi." - "Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!” - reče Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi. I bi rečeno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!" I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini El-Džudi, i bi rečeno: "Daleko nek je narod nevjernički!" A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: "Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!” "O Nuhu, on nije čeljade tvoje" - rekao je On - "jer radi ono što ne valja, zato Me ne moli za ono što ne znaš! Savjetujem ti da neznalica ne budeš." "Gospodaru moj," - reče - "tebi se ja utječem da Te više nikad ne zamolim za ono što ne znam! Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, biću izgubljen."
Allah je u osnovi rekao Noi da se ne miješa posredovati za svojeg sina jer on ne zna o svojem sinu ono što Allah zna. To razotkriva laž o posredovanju iz islamske perspektive.
Sura 10:18 implicira da ako pronađemo islamske reference koje sugeriraju da je posredovanje mouće, da Allah dozvoljava da se posreduje pred njim, to bi značilo da islamsko božanstvo nije sveznajuće.
To objašnjava zašto postoje mnogi stihovi koji poriču bilo kakvu mogućnost posredovanja:
Sura 2:47-48 „O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao; i bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvatiti, kada se ni od koga otkup neće primiti i kada im niko neće u pomoć priteći;“
Sura 2:122-123 „O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao. I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće koristiti, i kada im niko neće moći pomoći!“
Sura 2:254 „O vjernici, udijelite dio od onoga čime vas Mi darujemo, prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! - A nevjernici sami sebi čine nepravdu.“
A ovdje leži problem za muslimane. Pronalazimo da Kur'an potvrđuje da posredovanje nije samo dozvoljeno, nego se događa prema dopuštenju Allaha!
Sura 2:255 „Allah je - nema boga osim Njega - Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!“
Sura 3:159 „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.“
Sura 47:19 „Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.“
Muslimani su ostavljeni sa nekoliko dilema. Prvo, ako posredovanje implicira da je Allah nesavršen u znanju, kako onda Kur'an i određene islamske naracije mogu tvrditi da Allah odobrava posredovanje? Je li Kur'an i takozvani povjerljivi hadisi impliciraju da Allah nema savršeno znanje i da ga treba obavijestiti o nečemu što već ne zna?
Drugo, ako posredovanje ne sugerira da je Allah nesavršen, onda koja je svrha Sure 10:18? Zašto je Muhamed ili autor Kur'ana rekao nevjernicima da je njihova vjera u posrednika napad na Allahovu savršenost, i time potkopavajući njegovo sveznanje? Jesu li Muhamed ili autor ili autori Kur'ana bili pogrešno informirani ili su koristili obmanu da bi odvratili nevjernike da se klanjaju bilo kome osim Allaha? Je li to bila samo taktika plašenja i maltretiranja, pokušaj da se uplaši vjernike, iako je Muhamed znao da posredovanje ne negira Allahovo sveznanje?
Treće, što će muslimani učiniti sa svim tim odvratnim kontradikcijama u Kur'anu? Kako će pomiriti te konfliktne izjave iz svojeg religijskog teksta, stihove koji ne mogu biti harmonizirani? Ipak, ako je 10:18 točno da posredovanje potkopava Allahovo sveznanje, onda su svi stihovi koji dopuštaju posredovanje pojedinaca pred Allahom zapravo napad na Allahovu savršenost, ili barem poriču da su njegova mudrost i znanje kompletni. A ako se prihvati reference koje potvrđuju posredovanje, to znači da je 10:18 pogrešno, jer posredovanje ne uključuje Allahovo neznanje, i da su svi ti stihovi koji govore da Allah neće dopustiti nikome da posreduje – u velikoj greški.
Vidjevši kako muslimanski polemičari imaju običaj napasti Bibliju, naročito kada ne mogu obraniti rušenje svojih vlastitih uvjerenja, želimo se osvrnuti na moguću primjedbu ovdje za koju smo sigurni da će biti podignuta protiv naše pozicije. Muslimani se mogu prepirati da Biblija također uči da Bog dozvoljava posredovanje i da je često bio odgađao svoj gnjev i zadržavao uništenje zbog posredovanje njegovih inspiriranih i svetih proroka. Ako je argument koji smo podignuli protiv islamskog glediša validan, zar to ne potkopava i poziciju Biblije?
Problem sa tim potencijalnim prigovorom je taj da Sveta Biblija, za razliku od Kur'ana nikada nije rekla da posredovanje potkopava savršenost znanja Božjega. Biblija izrazito uči da Bog uključuje
molitve svojeg naroda kao ispunjenje svojeg plana i svrhe za njegovo stvorenje. Zapravo, u nekim mjestima čak i govori individuama da će im biti oprošteno zbog posredujućih molitava onih koje je on postavio kao svoje predstavnike:
Postanak 20:1-7 „1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se između Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru,2 rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. 3 Ali Bog dođe Abimeleku noću u snu te mu reče: "Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata." 4 A nije se Abimelek k njoj približavao. Zato reče: "Gospodine, zar ćeš pravednika pogubiti? 5 Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On je moj brat.' Čiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo učinio." 6 Bog mu odvrati u snu: "Znam da si to učinio čiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao da je dotakneš. 7 Sada vrati čovjeku ženu njegovu; prorok je on; molit će se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti, ti i svi tvoji."
Job 42:7-10 „7 Kada Jahve izgovori Jobu ove riječi, reče on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job. 8 Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i pođite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit će se za vas. Imat ću obzira prema njemu i neću vam učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job." 9 Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naamata i učiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba. 10 I Jahve vrati Joba u prijašnje stanje jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruči ono što je posjedovao.“
Primijetite kako u obadva primjera Bog je taj koji je unaprijed najavio i propisao sredstva kojim će biti odobren oprost, pokazujući da Bog ima savršeno znanje i da je već uključio molitve svojeg naroda u izvršavanju svoje svrhe, i u donošenju iskupljenja za svoje odabrane.
Tako, bilo koji musliman koji pokuša podići optužbu protiv inspiriranog učenja Božje Riječi će samo počiniti grešku lažne analogije.